Utemeljenje i razvoj Studija elektrostrojarstva u Osijeku 1978. - 1988.
Visokoškolska nastava iz područja elektrotehnike u Osijeku utemeljena je 1978. godine-kao treći studij ovoga smjera u Republici Hrvatskoj. Osnivanje Studija elektrostrojarstva u Osijeku uslijedilo je inicijativom Sveučilišta u Osijeku tijekom 1977. i 1978. godine-uz suradnju gospodarstva grada Osijeka te gravitirajućih općina slavonsko-baranjske regije. Učilište je utemeljeno s ciljem da organiziranjem dvoipolgodišnjeg studija omogući uvjete za poboljšanje strukture tehničkih kadrova u gospodarstvu i javnom sektoru ovoga dijela Republike, gdje su evidentno nedostajali stručnjaci iz područja elektrotehnike. To je bilo posebno značajno zbog činjenice da je područje slavonsko-baranjske regije bilo u trajnom zaostajanju za razvojem Hrvatske u pogledu: stope rasta, društvenog proizvoda po stanovniku, strukture društvenog proizvoda po sektorima djelatnosti i drugim pokazateljima. Uz niz uzroka takvog stanja (nepovoljna privredna struktura, nedostajanje konzistentne i znanstveno utemeljene razvojne politike), s gledišta tehničkih znanosti utvrđeno je da zaostajanje regije ima svoje korijene i u nepovoljnoj kadrovskoj strukturi ukupne zaposlenosti u regiji.
Glavni pokretač i nositelj aktivnosti osnivanja Studija elektrostrojarstva bio je Stjepan Lončar, prof. (tada direktor Elektrometalskog školskog centra u Osijeku), koji zajedno s prof. dr. Aurelom Kostelićem i prof. dr. Zvonkom Fijanom (iz Zagreba) te mr. Josipom Ergotićem i drugim stručnjacima iz Osijeka sastavlja nastavni plan i program te organizira početak rada Studija. Značajnu potporu ovim aktivnostima daju: prof. dr. Petar Anić, rektor Sveučilišta u Osijeku, Jozo Petović, predsjednik Savjeta Studija (tada generalni direktor Saponije") te poslovodstvo Elektroslavonije" Osijek.
Studij je na učilištu započeo ak.god. 1978./79. Nastava je organizirana interfakultetski u uvjetima nedovoljnog učioničkog i laboratorijskog prostora. Predavanja su prve akademske godine održavana u Društvenom domu OLT-a, Elektroslavoniji" (pogon na Zelenom Polju) te na Pravnom fakultetu u Osijeku. Uz profesore sa zagrebačkih i osječkih fakulteta nastavu su izvodili i predavači-inženjeri iz osječkih industrijskih poduzeća koje su predvodili diplomirani inženjeri: mr. Josip Ergotić, Branimir Kovačić, Branko Križanić, Marijan Kalea, Slobodan Magjer i Branko Petrović. Voditelj tog interfakultetskog studija bio je prof.dr. Aurel Kostelić iz Zagreba.
Godine 1979. na Studiju je već zaposleno šest nastavnika u stalnom radnom odnosu-Josip Ergotić, Branimir Kovačić, Slobodan Magjer, Tomislav Mrčela, Branko Petrović i Antun Pintarić te Spomenka Beck u tajništvu.
Godine 1980. vodstvo interfakultetskog studija preuzima mr. Tihomil Rausnitz. U narednim godinama Studij nabavlja laboratorijsku opremu, nastava se održava u zasebnom dijelu zgrade Elektrometalskog školskog centra, zapošljavaju se novi znanstveni djelatnici te početkom 1981. godine Studij organizacijski djeluje kao OOUR u okviru Elektrometalskog školskog centra u Osijeku. Te godine učilište stječe i status samostalne visokoškolske ustanove.
Nakon stupanja na snagu Zakona o usmjerenom obrazovanju u Hrvatskoj (sredinom 1982.) na Studiju elektrostrojarstva poduzimaju se mjere za ispunjenje uvjeta propisanih za znanstveno-nastavne organizacije. Godine 1986. Studij elektrostrojarstva ispunjava uvjete za rad prema Zakonu o usmjerenom obrazovanju kao znanstveno-nastavna organizacija za izvođenje programa usmjerenog obrazovanja za organiziranje i izvođenje programa usmjerenog obrazovanja za stjecanje stručne spreme šestog stupnja-za profil inženjer elektrotehnike, smjer elektrostrojarstvo.
Iako je postojao veliki interes za studij elektrotehnike u Osijeku (na prvu godinu studija 1987./88. upisano je 160 studenata), za osiguravanje potrebnog nastavnog prostora nije bilo razumijevanja. Također je bilo vrlo teško zapošljavati doktore i magistre znanosti. Ipak, 1988. godine na učilištu je u stalnom radnom odnosu 6 doktora i 13 magistara znanosti te 10 diplomiranih inženjera elektrotehnike: dr. Zlatko Delić, dr. Radoslav Galić, dr. Rusmir Mahmutćehajić, dr. Vlado Ostović, dr. Anais Smailagić i dr. Rudolf Scitovski; mr. Josip
Ergotić, mr. Darko Fischer, mr. Željko Hocenski, mr. Milan Ivanović, mr. Branimir Kovačić, mr. Ivica Lončar, mr. Slobodan Magjer, mr. Tomislav Mrčela, mr. Branko Petrović, mr. Antun Pintarić, mr. Tihomil Rausnitz, mr. Dragan Sobol i mr. Željko Štanfel.
Godine 1987. Studij je upisan u registar znanstvenoistraživačkih organizacija. Predsjednik poslovodnog odbora (direktor) Studija elektrostrojarstva u razdoblju od 1980. do 1988. godine je mr. Tihomil Rausnitz. Odlaskom mr. Rausnitza funkciju v.d. predsjednika poslovodnog odbora (na 8 mjeseci) preuzima mr. Milan Ivanović.
Materijalno stanje na Studiju te statusni problemi krajem 1987. godine ugrozili su opstanak učilišta. Izborom novog direktora Studija (1988.) dr. Radoslava Galića (koji prelazi s Građevinskog fakulteta Osijek) započet je novi ciklus na ovoj visokoškolskoj ustanovi. Iste godine Studij elektrostrojarstva mijenja ime u Studij elektrotehnike te s novim programom počinje obrazovati inženjere elektrotehnike i elektronike, postupno napuštajući program smjera elektrostrojarstvo.
Tijekom razdoblja 1988.-1990. na Studiju elektrotehnike zapošljava se značajan broj znanstvenika iz područja elektrotehnike; dr.sc. Salih Čaršimamović, dr.sc. Ivan Flegar, dr.sc. Rasim Gaćanović, dr. sc. Franjo Jović, dr. sc. Lajos Jozsa, dr. sc. Nedjeljko Perić, dr. sc. Stjepan Štefanko i dr.sc. Tomislav Švedek. U to je vrijeme, također, zaposlen i veći broj mladih asistenata i znanstvenih novaka. Time su stvoreni početni uvjeti za organizaciju nastave za profil diplomirani inženjer elektrotehnike.
Godine 1989. u Hrvatskoj je usvojen zajednički nastavni plan i program iz područja elektrotehnike za obrazovanje inženjera VI/1 stupnja sa smjerovima: Elektrotehnika i Elektronika, koji se po rješenju Ministarstva prosvjete primjenjuje i u Osijeku (do 2002./03. godine). U isto vrijeme, zbog važnosti i potreba za elektrotehničkim kadrom u ovom dijelu Hrvatske, a uz podršku Sveučilišta i gospodarstva regije, započete su pripreme za prerastanje Studija elektrotehnike u fakultet s četverogodišnjim nastavnim programom.
Prerastanje Studija elektrotehnike u Elektrotehnički fakultet 1988. - 1990.
Na
području slavonsko-baranjske regije osamdesetih je godina XX. Stoljeća
svega 5,0% zaposlenih (u društvenom sektoru gospodarstva) s visokom
stručnom spremom prema prosjeku Hrvatske od 7,3%. Kada su u pitanju
diplomirani inženjeri elektrotehnike, regija je imala tek 0,16%
inženjera toga profila na ukupni broj zaposlenih-u usporedbi s 0,41%,
što je bio prosjek Hrvatske, ili čak 0,9% u zagrebačkoj regiji, 0,24% u
riječkoj ili 0,4% splitskoj regiji.
Tijekom
razdoblja 1988.-1990. nakon niza rasprava, analiza i elaborata te uz
značajnu potporu istaknutih znanstvenika, stručnjaka i dužnosnika
doneseno je i usvojeno više važnih odluka:
Studeni 1988.
Znanstveno-nastavno
vijeće Studija elektrotehnike pokreće inicijativu za organiziranje
studija za diplomirane inženjere elektrotehnike sa smjerom
elektroenergetika.
Ožujak 1989.
Skupština
Samoupravne interesne zajednice usmjerenog obrazovanja u djelatnosti
metalurgije, elektroenergetike, metalne i elektroindustrije-Slavonski
Brod usvojila je odluku o ocjeni postojanja trajne društvene potrebe za
obrazovanjem diplomiranih inženjera elektrotehnike na području
Slavonije i Baranje.
Svibanj 1989.
USIZ
elektrotehnike i strojarstva SR Hrvatske donosi odluku o planovima
obrazovanja diplomiranih inženjera na Studiju elektro tehnike.
Prosinac 1989.
Savjet
Studija elektrotehnike pokreće inicijativu za organiziranje nastave
VII/1 stupnja na Studiju elektrotehnike i za upis 50 studenata u
ak.godini 1990./91.
Ožujak 1990.
Skupština
Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku donosi odluku za upis
50 studenata elektrotehnike VII/1 stupnja stručne spreme na Studiju
elektrotehnike.
Travanj 1990. Republički
komitet za znanost i visoko obrazovanje SRH izdaje rješenje o upisu
Studija elektrotehnike u registar znanstvenoistraživačkih organizacija.Zajednica
sveučilišta Hrvatske prihvaća prijedlog da se Republičkom komitetu za
znanost i visoko obrazovanje predloži da Studij elektrotehnike
organizira obrazovanje diplomiranih inženjera elektrotehnike. Savez
SIZ-ova odgoja i obrazovanja SR Hrvatske donosi odluku za upis 50
studenata VII/1 stupnja stručne spreme na Studiju elektrotehnike Osijek.
Nakon
ovih navedenih odluka nadležnih tijela 24. travnja 1990. g. Republički
komitet za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu donio je
Rješenje kojim se odobrava Studiju elektrotehnike Osijek da u okviru
svoje djelatnosti organizira i izvede program usmjerenog obrazovanja za
stjecanje stručne spreme sedmog (VII/1) stupnja obrazovnog profila
diplomirani inženjer elektrotehnike s usmjerenjem na elektroenergetiku
počev od akademske godine 1990/ 91.
Te godine Studij
elektrotehnike prerasta u Elektrotehnički fakultet koji na prvu godinu
studija upisuje 50 studenata na VII/1 stupnju za stjecanje visoke
stručne spreme (dipl.ing. elektrotehnike) i 113 studenata na VI/1
stupnju (inženjer elektrotehnike).
Ratna razaranja 1991. - 1995.
Intenzivan razvoj
Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku privremeno je usporen agresijom
JNA na Hrvatsku (1991.-1992. godine) koja je prouzročila znatna
razaranja i velike ljudske gubitke.
Kao pripadnici Hrvatske
vojske poginuli su asistenti Damir Pavičić i Zlatko Mudrovčić te pet
studenata: Robert Sesar, Mario Stipurinac, Tomislav Tutnjević, Miroslav
Tabak i Ivica Škorić. Nekoliko je studenata Fakulteta i ranjeno tijekom
rata.
Fakultet je uz velike humane gubitke u vrijeme domovinskog
rata 1991-1992. pretrpio i značajne materijalne gubitke: dio opreme je
uništen ili oštećen kao i pojedini kabineti, laboratoriji i dijelovi
zgrade.
Nakon ratnih razaranja koja je Osijek pretrpio za
vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku intenzivno se na Fakultetu
obnavljaju radni prostori i opremaju devastirani laboratoriji; dijelom
vlastitim sredstvima te sredstvima Ministarstva znanosti RH.